VJEČNI LED

Došla je kući umorna poslije napornog i radnog dana.

Svukla je sa sebe smrdnjive radne prnje i napravila čaj.

Upalila je cd od Sade- lovers live i počela da kuha jelo.

I tako dok je gulila i sjeckala luk štipale su je suze za oči,

a ona je pomislila da samo hrabri na taj način plaču.

Zatim je oborila svoje umorno tijelo na pod kuhinje i počela kao dijete da plače.

Bez prestanka su nadirale misli kao brzinom svjetlosti,

a u pozadini njenih misli se jedva čujno uvijao umiljati glas od Sade.

Suze su se topile i kapale po odjeći i dok je brisala svoje razmazane,uplakane oči znala je da nije nikad bila sretna u ljubavi.Uvijek je sretala razne ljude,ali dolazili su samo u njen život da je prate jedno vrijeme i na idućoj velikoj raskrsnici su se odbijali od nje i odlazili iz njenog života.

Za ponekim ljubavima je bila jako tužna,a za ponekim uopšte nije.

Onda je ustala,pogledala kroz prozor i ugledala tamu koja je nagovještavala noć.

Odlučila je tad jednu veoma važnu stvar za svoj život.

Zaključala je svoje srce za sva vremena,obložila ga  debelim santama leda i ključ bacila u najveću provaliju koji nikad niko više neće naći.

Otjerala  je sve duhove koji su bili do tad prisutni  u njenom srcu i ostavila je svoje srce za vječnost čisto od ljubavi i za vječnost  ranjivo od ljubavi u vječnom ledu.

I da joj srce ne bude samo,ponjelo je na sebi jednu malu zvijezdicu kao poslednji bedž.