Večeras…

zvijezde svjetlucaju nekim luđačkim sjajem i Mjesec ima oblik mačijeg oka.

Noć je hladna i steže mi srce kojeg više dugo ne osjećam u svojim grudima.

I uopšte nisam tužna,već znatiželjna zašto me okružuju ovi ljudi koji me okružuju.

Što god sam više pokušala da budem prijatna prema ljudima dobivala sam natrag nešto što meni netreba.Poniženje i jednu ogromnu neljudskost.

I zaista samo da mogu odselila bi se odma sada negdje gdje niko neće moći znati gdje sam.

Nebi se više nikad nikom javila i znam da bi vremenom otišla u zaborav.

Nebi više dopustila nikome da upozna mene i živjela bi kao vuk samotnjak.

Ne želim više da budem ovdje i ne želim više da s vremena na vrijeme idem u jednu malu kasabu.

Ovdje su mi ljudi postali stranci,a u onoj malenoj kasabi me i tako više niko nezna.

 

Ne znam zašto večeras ovako razmišljam i šta je probudilo ovu pomisao u meni i kako god da je okrenem pravi me sretnom i ne sretnom.Možda sam sretna da želim da se mičem s ovog mjesta i ne sretna što ću svugdje u stvari biti stranac.Gdje god da krenem.

Śrila  Prabhupada je rekao da mi ljudi kad dođemo na ovaj svijet samo uzajmimo tijelo za našu dušu i kada tijelo umre da se duša samo preseli u drugo tijelo.

Možda je ova duša moja izabrala pogrešno tijelo i pogrešno mjesto.

Ali kako god,trudit ću se da u idućem životu odaberem pravo tijelo i pravo mjesto.

Sigurna sam da će mi ovaj život sadašnji biti dobra lekcija za ubuduće.

Mada nije kasno ni sada početi živjeti drugačije.

Da,od večeras želim početi da živim drugačije!

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

5 komentara

  1. Za loislane…
    Ja ocigledno kuzim stvari malo bolje od tebe s obzirom da za mene NEPISMENOST NIJE SITNICA!
    A sto se tice klinackih baljezganja i patetisanja-nisam ih ni citala vec sam ovlaš preletela preko teksta i odmah uocila gram.greske.

    Sasvim sam slucajno nabasala na ovaj blog.

    MOJ ZAKLJUCAK:I nepismeni vole da ”bloguju”.

Komentariši