Dobro je.Nadam se da je preživio ono najgore.Još jeste slab poslije svega što je doživio i nema baš apetit,ali črvsto sam ubjeđena da će nadoći sve to na svoje.
Zaista sam potištena ovih zadnjih dana.
Sve je bilo tako bezveze i tako bez smisla.
Uvjek kad dođe dan kad svatim da mogu tako nešto vrijedno u životu da izgubim zapitam se gdje sam griješila?Koliko?Kad?
Kako da gradim dalje život kad se nađem u rupi?
Kako naći snage ustati s poda i pokušati sve na novo?
Jednostavno.
Sasvim jednostavno.
„Posađeni smo tu i podaren nam je život,a sve ovo oko nas naziva se bitka“
Evita
Vrijedi se boriti.Samo to znam.Mora se biti borac.
To je čitava tajna života.
Ko je neželi nek odustane od nje.
Ja nemogu.Previše sam vezana za znatiželju.Za život.
Nemogu da odem nigdje osim u dešavanja života.
I neželim nigdje drugo!
Svim svojim snagama hoću da spasim ono što je bitno u žitovu i za život.
I ono što je još ostalo.Ostalo je još mnogo toga.
Izgleda da je najviše i bitno je meni što je to tu.
Odluka u životu je kao trenutak kad se dijete rađa.
I odlučila sam da odbacim ovo sanjarenje koje je dugo vremena bilo tu prisutno.
Neželim više biti radikalni sanjar svojih želja.
Hoću samo da budem ono zašto sam i posađena na ovom svijetu.
I mislim da je dobro biti tako svjestan i toliko iskren i prihvatiti ono što jeste.
Neokretati se iza sebe.Za prošlosti.
Neželjeti da se vrati lijep trenutak.
Nekukati kad sve krene niz brdo.
Biti jak kad život navodi na opasne bujice rijeke.
Biti svoj kad je potrebno.
Biti svjestan kad jeste i nije dobro.
I znati kad je zaista dosta.
Sutra ima kontrolni pregled.
Nadam se da ce biti dobro.Samo dobrom se nadam.
Optimista u dusi i srcu.
Ko Evita,stas.
znas, doista se treba boriti.
osobito za ono sto je vrijedno.
a zivot ma kakav bio je vrijedan.
svako svoje zasto ima i svoje zato.
ako se ne borimo nikada odgovor naci necemo.
a ne treba biti kukavica i predati se.
🙂
Nedaj se, Mika moj stari!