SLUČAJNOST i KISMET

Napravila sam jednu malu šetnju pred akšam.Opet je padala kiša.

Ovaj put skroz sitna.

Krošnje drveća su se ljuljale na vjetru i neodoljivo su me podsjećale kao da se nalazim u nekom horor filmu.

Lagano se dovlačila noć i dok sam gledala u oblake koji šibaju lagano poviš mene ugazila sam u ćukino govno.Baš divno,krasno,bajno,sjajno!!!Kažu da znači sreća.

Onda sam tražila lokvice vode na ulici da operem đon svoje patike i kontala sam u sebi kako to ćuko nije u stanju da ga negdje zakopa,već se istreha na po ulice!

Baš sam bila ljuta.

MEA CULPA!!!

Što sam morala da gledam u oblake?Mogla sam isto tako da gledam gdje hodam!

 

 

 

Čitav dan već razmišljam o ljudima koje sam srela u svom životu do sad.

Ovdje gore na mojoj polici poviš kompa stoji jedno malo bakreno zvonce.

Dobila sam ga nekad davno od jednog bezkućnika ovog  grada.

Kroz jednu totalnu slučajnost.

Zaglavila sam jednom davno u jednom fucking,otrcanom punk kafiću ujutro u 5 i tad mi je prišao taj čovjek i pitao me da li imam jednu cigaretu za njega.

Dala sam mu cigaretu i on je nestao.

Za 5 minuta došao je do mene i rekao:

“Hajde sestro povuci dim“!

Držao je džoint u ruci prema meni i srdačno se nasmijao.

I tad je počeo razgovor između nas.

Otišli smo odatle i dočekali smo jutro u prirodi.Posmatrali smo mrave kako hodaju po travi,blagi ljetni vjetar kako njiše  krošnje ljeske i breze.

 Posmatrali smo  jednog starog napuštenog francuskog SAAB-a koji je stajao tu u prirodi.Sunčane jutarnje zrake su nam obasjale lica.

I to sve bez ijedne  riječi.

I kad sam krenula kući samo mi je dao ovaj bakreni zvončić i rekao:

“Bilo bi mi drago da ovaj svijet ima još ovakvih anđela kao što si ti“!

A ja sam ga pogledala i skinula mu svoj bedž od Stonsa s jakne i rekla mu:

“Bilo bi mi drago da preživiš zimu koja dolazi“!

 

Od  tad se nikad više nismo vidjeli.

Možda odavno više nije živ.Ko zna?

SVE JE TO SLUČAJNOST i KISMET.