Zalazak Sunca

Promrzla i pomalo slomljena u misli mi odnekle dodje u goste jedan drag gradic.Igra valova u njemu je kao iz bajke.Mirise pravo na more.I uvjek me obraduje kad uznemiri se i odnese kamenje s obale i ostavi samo sitni pjesak i skoljke.Kao poklon.Posmatram sitne mrave koji kroce bijelim kamenom i vjesto se penju na tu malenu smokvu koja raste iz zida napravljenog od bijelog kamena.Nedostaje mi sve to!Nedostajes mi bas…Sjedim na obali i gledam u more.U daleke obale i sjecam se zvjezdanih noci i valova kako lupajuci od obalu pricaju.

Veceras sam tu da se oprostim od tebe.Nikad vise necu tebi doci.Odlucila sam tako,jer odnijelo je more moju obalu ljubavi…

 

Hladna noć, mokri pločnici,
dobra noć, čistači ulični,
svjetlo hoda kojekuda… kiša posvuda…
Koji grad u ovaj sitni sat,
koji vrag krije tebi trag,
sivi kaput skrojen za put,
dal’ još isto izgledaš?
Ti… ti… ti…

Dobro smo, gdje je nestalo,
da je zlo ne bi prestalo,
bit ćeš kriva dok si živa
što je propalo…
Ostrvo naše ljubavi,
jedino što smo imali,
tiho kao Atlantida
nestaje iz vida…

…I sve se vrtim u krug,
snalazim, nalazim, zalazim;
sjećanje moj drug,
pa se napijem, pobijem, dobijem…
uvijek isto je…

Svaku noć čistači ulični,
ova noć meni priliči,
dvolična i tebi slična… a drugim obična…
Koji grad u ovaj sitni sat,
koji vrag krije tebi trag?
Ja na straži, tuga traži
da se ublaži…

…I sve se vrtim u krug,
snalazim, nalazim, zalazim;
sjećanje moj drug,
pa se napijem, pobijem, dobijem…
uvijek isto je…                                        (Atlantida-Knock Out)

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

2 komentara

Komentariši