Mojim ljudima koji me razumiju…

Ponekad sam pijan, do uha nasmijan
I duša mi je otvorena knjiga
Moje nebo je posoljeni zrak
A moje more razlivena tinta…
Kome biti zahvalan, živote moj?

Krenem obalom koju dobro znam
Samo dva minuta pješice do luke
Gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju

KRIJU IGLOM IZBODENE RUKE

Pa opsujem da ne mogu prostije
Mada odavno sam pobjego iz geta
I mjesec iznad nas ima okus hostije
A cesta miris izgubljenog svijeta.

I moje nebo sad je posoljeni zrak,
a moje more razlivena tinta
Zato pjevam da ne pojede me mrak
Jer da nisam ovo ja bih bio biljka
Kome biti zahvalan, grade moj?

…grade moj…

Ponekad sam pijan, do uha nasmijan
I život mi je otvorena priča
Ja se često spotaknem, al se uvijek dočekam
Ja sam čovjek koji nema briga


Kome biti zahvalan, grade moj?

Jedan ludjak

Gibonni

Senorita Bandida
Imam pištolj u džepu, peng, peng 😎

2 komentara

Komentariši