I TAD KAD…
I tad kad spoznas da si rodjen kao djete u sredini,
kad dodje dan da osjetis i razumijes sve.
Kad te prodju pitanja razna,
kad skontas da si mocan obrtati svakog zivog covjeka oko prsta.
Kad skontas da je tvoj zivot nemocan zbog ulaganja tvoje energije
u ljude koji te nekontaju.
I tad kad nemas u sebi vise snage,
kad stojis tu sam…
Da ubjedjujes ljude da te trebaju razumjeti,
cak i tad kad trebas pogledom moliti.
I tad kad prodju pored tebe mracne ulice,ubice,
tjela mladih zena,davajuce,
vapeci za slobodom i
osjecajem jednog trenutka kojeg proklinju.
I tad kad prestanes da sumnjas u sebe,
i ono koje ti laje jedno ogromno nista.
Ti kao zlatna sredina ,naucen na sve,
zalajat ces trostrukim glasom,ali ti to znas.
I tad kad uspomene u tvom srcu pocnu da tuku,
da ti stvaraju gorku muku,
naucen si na svasta ,ali sta ti moze jedna gorka masta?
I tad kad se sjetis toga sto jesi,
pridji meni,to ti si.
I tad kad zivot nema smisao,
dopusti da optimista lupa kroz zamagljeno srce tvoje.
Nema magle u tvom srcu.U Magli ti si.
Jer ti…
Okupan svim vodama ovog svjeta,
tvoja silueta,kao pecat ljudima mnogim,mocna razabrati ce sve.
Nevazna za tebe,vazna za mene.
U sredini samoj tvog zivota,vrzma se jedna iskrena misao moja,
budi ti moja sijena,sapucem tebi sve:
“Zar netrebas mene kraj sebe”?
I tad kad ti dajem srce svoje,kad niko nevjeruje u NAS dvoje,
kad pesimizam tudji zeli srusiti NAS,saslusaj tvoj zivot,
i previse identican mom.
I tad ako mene nema vise,nedaj sebe da te lome jesenje kise.
Nista nije vrijedno svakog tvog uzdaha uz prozor.
Uz staklo.
I tad bit cu uz tebe ja.
Na drugoj strani nedjeli NAS nista.
Ja sam tvoj lik na ogledalu,na staklu,
nikad se necemo medjusobno dozivjeti kao kroz maglu.
Ljubav lupa kroz NAS dvoje,
jednog dana dani ce da NAS spoje.
I tad kad vise nevjerujes u nista, i tad postojali smo ti i ja…
rekoh ti ja za kriticare, ne obraj paznju, svi znaju sve kada su drugi u pitanju i kada drugima trebamo malo pameti prosuti.. pjesma je super, ako si je ti pisala, svaka cast…