Ucicilo danas jesenje Sunce nad ovim jebenim gradom…

Ucicilo danas jesenje Sunce nad ovim jebenim gradom ,a ja sva sretna sto mogu da nosim suncanice i skrijevam placne  oci.U sebi rondam sebi sve po spisku i govorim "neka ti je tako kad si luda zena".Mamlazkinja obicna.Opet se osjecam kao pticica koja se zaleti u staklo.Zar nebi ja trebala najbolje neke stvari da znam.Bih!Trebala bi,ali necu vise ustvari nista da znam.Stariji kazu da nema garancije nizasto i vjerujem ja njima,ali hoce li oni meni vjerovati kad im kazem da tuzna sam radi toga sto je to tako???

U meni se vec danima lomi srce.Tesko mi je misliti i samo bi jos plakala,plakala,plakala….placipicka prava.Nisam nikad ni pomislila da ljubav zna bas toliko da boli.Eto zasto necu da je poznajem.Necu da je poznajem zato sto nista drugo u sebi nenosi osim da boli.Bar se tako u mom zivotu pokazala.

…nema poente,nema razmisljanja,nema nista osim pitanja i misli….

Odo ja da zapjevam onu jednu ludu…samo da te malo,samo da te malo,samo da te malo,malo dotaknem…"Ko pjeva zlo nemisli"rekli stari ljudi

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

3 komentara

Komentariši