Ucicilo danas jesenje Sunce nad ovim jebenim gradom ,a ja sva sretna sto mogu da nosim suncanice i skrijevam placne oci.U sebi rondam sebi sve po spisku i govorim "neka ti je tako kad si luda zena".Mamlazkinja obicna.Opet se osjecam kao pticica koja se zaleti u staklo.Zar nebi ja trebala najbolje neke stvari da znam.Bih!Trebala bi,ali necu vise ustvari nista da znam.Stariji kazu da nema garancije nizasto i vjerujem ja njima,ali hoce li oni meni vjerovati kad im kazem da tuzna sam radi toga sto je to tako???
U meni se vec danima lomi srce.Tesko mi je misliti i samo bi jos plakala,plakala,plakala….placipicka prava.Nisam nikad ni pomislila da ljubav zna bas toliko da boli.Eto zasto necu da je poznajem.Necu da je poznajem zato sto nista drugo u sebi nenosi osim da boli.Bar se tako u mom zivotu pokazala.
…nema poente,nema razmisljanja,nema nista osim pitanja i misli….
Odo ja da zapjevam onu jednu ludu…samo da te malo,samo da te malo,samo da te malo,malo dotaknem…"Ko pjeva zlo nemisli"rekli stari ljudi
Nemogu nista da ti kazem da ti malo ublazim, znam da i netrazis to, al saljem ti jedan iskren pozdrav…
oprosti zeno molim te sto nisam bila uz tebe danas… mogu misliti kako ti je tesko.. da ti barem sad kako mogu pomoci…
Prijatelji hvala na podrskama!
Novi dan,nova nafaka!