Osjecam se bas tako.Nigdje ni blizu na vidiku jedno skloniste koje ce me sacuvati dok ovako trcim kroz kisu .Otvorilo se nebo i prolom je oblaka i sve o cemu mislim sad je da hocu da se sakrijem u neku stalu na tavan! Da,bas tavan!U mekano sijeno i da polako dio po dio svog tijela olizem od kise dok mi mirisu u nosu trave pokosene prosle godine.
Cudna je sudbina.Putevi koji su odavno vec zapisani.Vjerujem da sam jedina na ovom svijetu u ovoj sekundi koja osjeca sad tako.Nema trampe!!!Jer niko na svijetu nepostoji ko bi se htio mijenjati sad s mnom.Ljudi,ali to je samo jedan osjecaj,evo dat cu vam i kamaru drugih,samo uzmite ovaj i daj te mir i spas mojoj dusi!!!
Kad bi se Zemlja sad otvorila ja bi prva utrcala u nju,kad bi bio sad smak svijeta ja bi se prva javila da uzmem sve grijehe ovog svijeta na sebe,kad bi more poplavilo sav ovaj svijet sad prva hocu da se utopim od vas,ali hocu samo sad obrazlozenje.Samo jednom u mom ovom zivotu dok disem ove sekunde.Hocu samo da mi jednom neko kaze zasto je moralo biti tako?Zasto?Kostalo me je snage i hrabrosti koju nikad nisam imala,kostalo me je godina koje su dosle i prosle,kostalo me je suza da bi mogla konkurisati Jadranu bez poteskoca,kostalo me je pola mog zivota.I vise od toga.I sta sad na kraju?Ostala je samo jedna ogromna nada koja je mozda uzalud.Ali"Nada je poslednje sto umire u covjeku"
I do ostatka svog zivota necu se nikad kajati.Necu se kajati za ovo sto jesam.Necu se kajati da sam postavljena na ovaj svijet da vjecno drzim samo fenjer u ruci koji svijetli put drugima i necu se kajati da tuga se slama na mojim ramenima.Ali cu se kajati za vijek vjekova svom ponosu koji mi nije dao ni veceras da kazem sve ono kako jeste!!!
Hocu sedam dana godisnjeg.Hocu da me niko nezove.Hocu da me niko netrazi.Hocu da nemoram nigdje ici.Hocu da placem.Hocu akusticnu gitaru i covjeka da mi na njoj svira 168 sati!Hocu …..
Kad ce stati vise ovaj prolom oblaka?I stvarno vise,kad ce poceti vec jednom ta gitara da svira?
