Dobro je nekad i to

Jesen mi se na ovom zapadu vec uvlaci u kosti!Jebem te jeseni!Ipak nemam vremena za depresije i reume.Osim toga mlada sam bas…"ko rosa u podne"…sapuce jesen odnekle iz coska.Ja sam se s godisnjim dobima vec davno dogovorila nesto.I to ovako.Mozete me handriti kako hocete,ali nemoj da ja ispastam radi vasih promjena raspolozenja.I sto je najbolje od svega proljece,ljeto i zima su stvarno kolegijalni,al jesen uvjek nesto sere.Usla sam joj vec u kont,ali jos uvjek  me zivcira sto je tako tvrdoglava i neda sebi da dokaze da nije bas toliko posebna koliko misli da jeste.Pederusa jedna!:)

Svake godine na novo vodim isti rat i to s jeseni!Dodje mi ko nepozeljan gost,kao odvratan komsiluk,kao racun koji moram da platim…Ubij  te jos jednom moj les ako umrem u jesen!!!Dok ovako razmisljam kako sam odvratna da mrzim bilo sta,jer ljudima nesmije biti u krvi da mrze bilo sta,kontam u sebi da nekajem se sto mrzim jesen.Jesen mi dodje kao savrsenstvo.Skontam da sam godinu dana starija!I onda se pitam:"U sta mi guzicetina  ostari"?Mozda me bas to handri s strane.Svi su pametniji od mene.Eto vam.Prepustam vam sve.Eto vam sav moj zivot.Neznate vi sta  znaci moj zivot!!!Znate sta?Problem je u tome  da su me handrili s svih strana,a nikad nisu znali biti kao ja.Ja se sjetim toga kad jesen dolazi.Moglo bi se izvuci iz toga ko sam ustvari ja.Jedna velika nebitnost,slama u glavi drugih,mozda da pokusas saznati.Podigni zavjesu svoju da bi saznao sve o meni!

Jeseni moja evo ti jedna priredba od mene.Jedna fotografija mira.Mozda iduce godine nebudes kretenusa prema meni.