Trenutno sada kisa lije po usijanom betonu ovog mog sudjenog i nesudjenog grada.Prija mi totalno ovo lupkanje i zumorenje kise na ogradi mog balkona dok otvorenih vrata balkona sjedim tu i razmisljam o zivotu.Nista novo.To je moja karakteristika kao sto je i ova kisa za ovaj svijet.Ponekad me trzne poneki blic i pucnjava groma.Razmisljam o tome kako sam danas uzaludno zaljevala povrce i cvijece u vrtovima mojih dragih osoba koje su trenutno daleko od mene.Nekih 1.300 km.I dok ovako kisa pada budi u meni cudan osjecaj.Imam pravo da saznam kakav je osjecaj poslati sopstveno dijete u skolu.Sutra je taj dan x!Uvjek sam dosad mislila da imam fore i da to nece tako brzo doci,ali moram reci da je doslo prije nego sto sam ocekivala.Pomisljam na tren kako vrijeme je kao neka prica iz bajke,jer ponekad se zaista nesnalazim u njemu,ali poznajem da je i to jedna karakteristika zivota.I sto je najgore od svega neprestalno mi naviru sjecanja mog prvog dana skole.Bilo je to davno na brdovitom Balkanu…1984-te,sjecam se svog ucitelja koji je vec odavno pod zemljom,rahmet mu dusi,bio je strog pravo,ali naucio nas je svasta.Sjecam se svoje marame i svoje Pionirske kapice.I sjecam se zakletve Drugu Titu."Danas kada postajem Pionir dajem casnu Pionirsku rijec…bla,bla,bla…da cu voljeti sve ljude ovog svijeta koji zele slobodu i mir".Danas odnosno trenutno skoro dvadeset i tri godine poslije razmisljam zaista samo o zivotu i neznam kako i u sto da ga svrstam.Da li je stvarno fer?Ili mozda nije?Za koga smo svi mi dali tada zakletvu?Za koga smo izgubili najmilije?Za koga nas je sudbina odvela tamo gdje sad jesmo?Zaista za sudbinu koja nam je propisana da zivimo tako???Ili mozda za ispiranje mozga koje nam se svima desilo poslije???Okaj ako je to zaista tako,skupit cu svu pozitivnu energiju koja jos zivi u meni i blistat cu sutra u jednoj "#?!#*§!# drzavi" i bit cu ponosna sto je moje celjade dozivilo da krene u skolu u ovoj drzavi koja nema nista u sebi sto podsjeca na moju proslost.Mozda je buducnost zaista perspektiva.Za sve nas.Mozda.