Nije ovaj zivot zaista taj zivot moj…

Kazu da nema covjeka koji se kad tad nedovede u neku sumnju.Okaj.Ja bi mozda mogla o tome i romane da pisem,ali nemogu,jer ne da sam nesnazna,vec sam samo bezvoljna da sad tarlaham o svom zivotu.Moj zivot je zaista poput filma.

Koji zapetljanac?I gdje da krenem? Neke stvari i jesam vec o sebi ispricala,ali to je bila samo jedna stotinka sekunde.Kako sad da ispricam i ostatak price?Ja pisem vec dnevnik dugo,dugo,ali moj dragi dnevnice na ovaj nacin ti evo sad jos samo dvije pjesme mom srcu drage i necu vise da pisem o bilo cemu.Kapak.Nista vise.Ukradene su za ovu svrhu od grupe koja je meni i danas dan jos na vrhu i vjerovatno zato i danas dan zauzimaju posebno mjesto u mom srcu.Pa kraljevi kazu:

"Na proplanku ceka cvijet"

Kao da smo se zazeljeli dinosaurusa i visoke paprati

Kao da neznamo da na pepelu nece nicati cvijet

Kao da svi zelimo postati astronauti,

i pobjeci u neki drugi svijet.

Kakve se sve ludosti ne vrzmaju u ljudskoj glavi?

I kako sad stoje stvari ljudski rod nece da se proslavi.

Kao da smo se zasitili prijateljstava i njeznih ljubavi

Kao da smo zaboravili da na proplanku ceka cvijet

Kao da neznamo vise da uzivamo

U ljepoti kojom se okitio ovaj nas svijet.

"Od rata do rata"

Covjek je danas sve prazniji u dusi

i planetu Zemlju polagano rusi

od rata do rata od vrata do vrata prestaju da budu i mama i tata

Uz cvijece mlado raste crna droga

i tko jos tvrdi da ima Boga?

Od rata do rata od vrata do vrata prestaju da budu i mama i tata

Ostat ce nam samo te betonske ruke i mrtva mora

bez valova i luke

Od rata do rata od vrata do vrata prestaju da budu i mama i tata

I kako god da se okrene i lijevo i desno i gore i dole to je samo jedan mali dio svih onih dobrih stihova.I kako god da se okrene sve ovo je ustvari samo jedan mali dio mog zivota.Kako sada napisati citav moj zivot kakav i jeste?Kako docarati sve ono sto osjecam?Kako pisati o sebi?Kako da pisem o sebi kad i onako niko nista o meni nerazumije?Sav onaj moj Pain,svu onu raskos u mom zivotu?Kako objasniti samo jednu stotinku onoga sto je proslo trenutno sad kroz moje misli?

Dajte mi skloniste od svega,dajte mi jedan miran svijet…

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

Komentariši