Dead Poets Society

Život je kurva i na kraju opet umreš.

27.11.2019.

Luda ova Grejs Džons

Najcool album koji je ikad izbacila na tržište je po mom mišljenju Hurricane.
Svaka pjesma na svom mjestu.
A sviđa mi se uopšte sve od nje što je radila i do tog "cool" albuma.

(Ha se gasio, ha ne gasio, idemo vjerno do kraja!)


23.11.2019.

7 dana ljepote i uživanja

❤️



23.11.2019.

Hajmo...

... Se igrat istine do 01.Januara.2020, ev ja ću početi. Ne volim blogere i blogerice koji su preko kurca prema meni ljubazni. Odoh sad jesti pizzu, vaya con dios

Ja takvim blogerima i blogericema u svojim mislima nacrtam brkove🤣🤣🤣🤣
Ja takvim blogerima i blogericema u svojim mislima nacrtam brkove🤣🤣🤣🤣


22.11.2019.

Blogger. Ba, rok trajanja istekao...

E joj jesu pokvareni, gdje će nam blogger ugasit, jedini kafić u koji redovno izlazim😜 Ps. Bit ću do kraja tu, a onda adios Desperadosi. Tugy, plaky😢



17.11.2019.

Edfu i Esna

07.09.2019


Nakon što smo nekad u noći došli u Edfu mnogobrojni gosti su sjedili na palubi i posmatrali dešavanja sa broda.
Bile su 4 svadbe.
Eh, treba da vidite ta veselja i buku.

Nisam imala kad da slikam, upoznala sam na brodu gospođu iz Beograda pa sam se zabavila razgovorom.

Što se jela tiče, vrlo ukusno i puno je ekzotičnih kombinacija. Sviđa mi se.

Kasno se zaspalo tu noć, prvi put da se ne rani nigdje, juhu!

Brod je krenuo nekad rano prema gradu Esna gdje imamo jedan mini izlet.
Ujutro sam vrijeme iskoristila da odem do kapetana i smjela sam sjesti na njegovo mjesto, slikati se i voziti brod, hehe, naravno samo na kratko.


Oko 10.30 smo bili u Esna i do hrama se prolazi kroz bazar pa do Chnum Temple.
Zanimljiv hram.
Ima još dosta orginal boje i uklesane horoskopske znakove na mjestima plafona.

U poslijepodnevne sate smo opet stigli u Luxor i ostajemo tu dva i po dana.

Oko 16 smo imali vožnju fijakerom kroz grad.

Eh pa stvarno, ono se ne može riječima opisati.

Grad kao grad ništa posebno, dosta prljavo, nažalost, ali ta vožnja je bila luda skroz na skroz, auta, motori na kojima se voze po četiri osobe, fijakeri i nema sudara.
Znači sve je totalno uhodano.
Ulice prepune ljudi i svugdje trgovine ili štandovi sa voćem, povrćem.

Malac sa kojim smo se vozili se zove Ali, a njegova kobila Lady GaGa 🤣

Bilo mi je žao Lady Gage, mršava je pravo, ako ikad više dođem ovdje vožnju fijakerom ću izostaviti.

Navečer je bila trbušna plesačica na brodu koja me i nije baš oduševila, ali derviš jeste i te kako.
Sve u svemu još jedan jako ispunjen dan!




















31.10.2019.

Abu Simbel

O6.Septembar.2019

Novi dan je počeo vekerom u 2.45!
Da, dobro ste pročitali.
U 3.30 bus kreće kroz pustinju do cilja.
Naporno je, ali navikne se čovjek na ovu vrstu umora.
Ako želiš nešto da vidiš ustaneš i u 2.45 u svom dugočekanom odmoru.

Izlazeći iz Assuana, skrene se desno i onda voziš 270 - 280 km samo pravo kroz pustinju.
Negdje oko 5.40 je bila pauza, u sred pustinje opet jedan bar, restoran, sam samcat.
Bila sam prijatno iznenađena.
Izlazak Sunca u toj ravnici pijeska, sam taj objekat tako jednostavan bez vrata, bez prozora i pas zvani Tusca sa kojim sam odmah sklopila prijateljstvo.
Definitivno ga neću zaboraviti.
Crni pas, sa umiljatim očima iz kojih je zračila dobra duša.

Nakon pauze daljna vožna do Abu Simbel.
Došli smo busom tu oko 7.20
Sunce je već pržilo.
Čini mi se da je danas bio najtopliji dan.
I onda oduševljenje ugledajući hram od Ramsesa II.

Ramses II. je bio izgleda neki zafrkan lik, dugo je živio, gradio po Egiptu, imao puno, puno žena i djece.
Ipak je pored svog poznatog hrama u Abu Simbel izgradio hram svojoj najdražoj ženi Nefertari.

Bilo je divno biti tu, djelovalo je kao u nekom polu snu, ta ogromna građevina, pustinjska toplina, i što je pravo interesantno, nekada u šezdesetim ovaj čitav hram je bio isječen na komade i kompletan je prenešen sa jednog mjesta na drugo, jer da nije bio bi sad pod vodom! Naravno, našla se firma za tog posla iz Njemačke, poznata Hochtief firma koja je taj čitav moćni hram uspjela za 4 godine da pomjeri sa jednog mjesta na drugo. Ludnica!
(Ps. Isto se desilo i sa Isis hramom u Assuanu)

Evo par fotografija jer uvijek pokaže ono što se neda najbolje riječima opisati❤️

Po povratku brod se okrenuo u Assuanu i krenuo prema Edfu gdje će prenoćiti. Napravio je mali stop u predvečernje sate u Kom Ombu gdje sam sa Sobek Tempel popila oproštajnu kafu. 🙂
















Fatamorgana
Fatamorgana




15.10.2019.

The Pearl of Egypt 🏛️

05.Septembar.2019

Buđenje u Assuanu u 5.30, jer će dan biti ispunjen raznim izletima. Polazak u 6 ujutro i prvi izlet je na poznatu branu u Assuanu koja je izgrađena između 1960 i 1970, daljne informacije možete naći na Google ukoliko vas zanima.
(U jezeru Naser živi oko 30 hiljada krokodila, čisto informativno)
Ovdje Sunce izlazi oko 5.45 i to vrlo brzo, tako da je od izlaska Sunca do zalaska čitav dan jako toplo, ali je to već poznato za Afriku.
Od Naser jezera smo krenuli busom do drugog izleta.

Philae Temple.
Hram je na ostrvu, tako da ima pristup samo čamcem.
Odlično mi se ovo čini.
I prvo što me tu dočekalo su bile mačke🙂
Ogromna sreća na licu, konačno mačka na vidiku.
Izgledaju lijepe, ali su baš puno mršave.
Umiljate su, daju se maziti i znaju pozirati.
Sviđa mi se Philae Temple.
Djeluje mi jako magično.
Posvećen je boginji Isis, a ona mi je najdraža u egipatskoj mitologiji.
Bila je božica plodnosti i zdravlja, a ja volim uz to dodati i ljubavi.
Svaki njen uklesani lik u hramu nažalost više ne postoji... (ukoliko vas zanima priča o Isis i njenom hramu zamolite Google da vam ispriča)
Želila sam ostati još dugo tu, diviti se toj ljepoti, ali nažalost, previše je turista i nemoguće je.


Nakon toga je slijedio izlet broj tri.
Prvo busom nazad u grad, a zatim smo se ukrcali u feluke, male, duge i uske jedrilice sa veslima.
Jedrilo ih je jako puno tu u Assuanu.
Krenuvši od obale pratili su nas dječaci na daskama za surfanje pjevajući pjesmice.
To mi je bilo jakooo simpatično.
Svidjelo mi se, baš je bilo opuštajuće i vjetar koji je pirio kroz kosu i po licu je davao svemu tome poseban štimung.

Zatim povratak na brod, dobar ručak, mini pauza na palubi, opet mali brodić i plovidba do nubijskog sela.
Držala sam malog krokodila u rukama, simpa je, al je nekakav hladan i krut, pa su mi po tom pitanju zmije ljepše za ruke🤣
Nubijci su etničke manjine u  Egiptu.
Na putu do tog sela mnogo vrsta ptica, naljepši mi je bio Ibis.
A najinteresantnije mi je bilo vidjeti kako se  vodeni bivol izvalio u vodu i fino se odmara😄

Ah, volim ovaj Nil





















Noviji postovi | Stariji postovi

Dead Poets Society

.


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
489665

Powered by Blogger.ba