Dead Poets Society

Život je kurva i na kraju opet umreš.

13.10.2019.

Egipat 2019

Zamolio me drug Niki da napišem koju riječ o Egiptu i sad kad se ja nakačim bit će čitava serija😆
Pošto sam ja onak ko fol pametna, ja sam zabilježila svaki dan pomalo u Memories i sad ću samo prenositi na blog uz koju fotku.


03.Septembar.2019
Prvi utisci o Egiptu.

Nakon što je avion kasnio dva i po sata, oko 16 sati je konačno sletio u Marsa Alam. Pomalo iznervirana, izašla sam iz aviona u jako topao vazduh, sva sreća, popraćen vjetrom.
Upravo se vozimo iz Marsa Alam do Luxora i treba preći 380 km ovim busom i ovom cestom.
Kako pored obale crvenog mora tako i kroz monotonu golet od pijeska, napuštenih ruševina, nezavršenih velikih zgrada.
Tu i tamo na nekom rubu stoje psi ili se igraju djeca ispred zgrada, njih nekoliko koji vozaju neka stara kolica.
Ovdje izgleda djeca nisu zaboravila biti djeca.
Cesta je jako cimava i  priličito krivudava.
Naš M-17 je premija!
I sve što vidiš sve je nekako u istoj boji. Boje pijeska.

Ponekad odnekud živne poneko drvo, palma ili žbun cvijeća, pa prijatno iznenadi. Između neka dva manja mjesta stajalo je nekoliko kamila i konja, šta su tu radili ne bih vam znala reći.
Saobraćajni znakovi pored puta su vam na arapskom, ali i tako vam ne bih preporučila voziti ovdje.
Oko 18 sati je Sunce već zašlo iza okolnih brdašca i ostavilo je narandžasto rumenu boju u odsjaju.
Noć se spustila veoma brzo u okoliš, pa je ta vožnja postala duga, ali popraćena svjetlucanjem bezbroj zvijezda.

Negdje u samoj pustinji skrenuli smo u neki restoran na jelo i piće, prvo jelo ovog dana oko 19.30 jer u avionu nisu nudili ništa, živa istina. Gledam onu punu tacnu nekog različitog jela.
Nepoznato mi, ali nije mu loš okus.
Začini čuda čine.
Dobro došli u orijent!

Ispred restorana naravno mnogo suvenira za kupiti, a prodavači su se voljni cenkati.
Uspjela sam vidjeti jednu macu, ali je nisam mogla uslikati, sakrila se ispod stola, ali sam zato uslikala gospodina geka i to nigdje drugo nego u ženskom toaletu na zidu.
Sva sreća pa se ne bojim inače bi bilo dreke.
Bilo mi do šege pa sam ga pokazala dvjema curama koje su brzim korakom odjurile, ko fol uplašile se, a meni smiješno, geko kako stoji ne miče se ni sekunde.

Krenuvši dalje od tog jednostavnog pustinjskog restorana  počeli su neki check pointovi.
Stoje vojnici sa puškama, nadgledaju.
Nalazimo se u opasnoj zemlji?
Ne znam, ne osjećam strah, zanimljivo je cimati se kroz egipatsku pustoš ev u 22 sata i još nije cilj.

Prošli smo maločas kroz grad Qina, zanimljivo.
Nikakav poseban grad, smiješno mi bilo da ljudi ovdje u po grada jašu magarce, et izađu naveče na živom biciklu🤣
Uslikala sam u prolazu poznatu džamiju grada koja je stara oko 800 godina. Tako veli vozač Mohammad.(Ovdje se haman svaki drugi čovjek tako zove.) Ako on ne laže, ne lažem ni ja.

I dobro, pošto sam budna već od 3 i putujemo ev više od 18 sati, popušta me inspiracija, želim još samo da dođemo do cilja i check in na brod i to će biti prva noć u mom životu da sam spavala na rijeci.
Pa dobro, neka to onda bude Nil ❤️










11.10.2019.

Vrijeme je za Hard Rock!

Udri Mujo u šargiju, ne žali je!

07.10.2019.

Krila i co.

"Kako se postaje leptir? Morate željeti letjeti toliko jako, da ste spremni odreći se svog postojanja kao gusjenice." E sad, koliko je istine u tome ne znam vam reći, ali mi se čini da nije toliko ni lažna ova izreka. Ja sam ti tu negdje između, još nisam spremna za let, a da ostanem gusjenica ni to mi ne paše, tako da vam mogu reći da je neodlučnost veoma ružna stvar!



01.10.2019.

Pauza prije posla :)

29.09.2019.

Abre tu mente

Vidim ovu sličicu i svidi mi se, jer ima frizuru ko ja 😀 i jedno oko manje😜



28.09.2019.

Idi ba od baraba

Ne mogu od radočina proći do svog bloga!

Zar toliko dugo me nije bilo?

Mogla bih treptajućim okama reći da mi je žao što me dugo nije bilo ili ofirno reći kako sam primjetila da žene mogu pit ko muškarčine, a da znaju ići na wc ko pederi, tj. sa dignutim ručicama se izvinjavati kad nekog do tog wc slučajno dodirnu i tako ta sranja.

A kad pogledaš, danas ti je sve jedno ogromno sranje.

Ljudi došli do vrha sebe.

Danas više ništa nije nenormalno, pa kad se normalno ponašaš posmatraju te ko nenormalnog.

A jebote, pa šta me ba više boli klinac za neku mladu koju nose u vjenčanici na vjenčanje, jer se cura olešila?
Olešila se, jer tačno zna da se udaje za pogrešnog.
Šta me zanima neki mrtvac što se kopa sa ćefinom na kojem je "izvezen" SDA?
Ide čovjek u mezar sa onim gdje je griješio.
I šta me zanima neko ko ruši i krade Stećak da bi od tog kamena crkvu sagradio?

Ma ni džamiju ne bih oprostila, ni Lotus Hram u Indiji, ni ijednu piramidu u svijetu, za taj pokušaj čovjeka van svake pameti!

Halo?

Svatite šta govorim i pišem!

Ne zanima me, al me vrlo dobro razjebe u sekundi da jedan ljudski mozak ima snage napraviti tako nešto.

Hej ba, Stećak uništit i pretvorit ga u kamen temeljac, pa odma treba obje ruke odsjeći i reći :ev ti ruke drkaj do zore!

NeJam pojma šta se dešava, al ide na ružno.

Bosno i Hercegovino, nije ni čudo što ti intelegentni i školovani ljudi odoše IZ tebe!


A to što su njihovi očevi, dajdže, ujaci dali svoje živote za Bosnu i Hercegovinu to kome jebe mater?

I ko dva na putu, dali ste svoje živote, idemo dalje, pravit ćemo se fini, skupljati i dalje glasove zamazujući vam oči i kasirat lovu! I to ti je čitava priča.
A narod stoka pa stoka, ne budi se sa svojim uspavanim i krmeljavim očima.
I što je najgore, ne samo u BiH već diljem svijeta.
Narod dole, vladari gore.
Pljuc i hrakac onaj muški iz dubine utrobe.
I to vam je svijet!

I onda malica od 16 godina hoće da "priča" o tome kako je klima zagađena i da treba nešto promjeniti.

Lutko, šta si pušila ove noći?




Zaustavi biznis prodaje oružja i klima će biti perfektna.

Jer kad nema ratova u svijetu, nema ni zagađenja i priroda je priiiličito stabilna.

Stara Indijanska.

Make love, not war!


Tebi došla voda do nosa, a vojnicima svijeta što su se borili i poginuli u čitavom svijetu? De nemoj pričat?
Tebi došla voda do nosa, a vojnicima svijeta što su se borili i poginuli u čitavom svijetu? De nemoj pričat?


23.09.2019.

Samo da vam kažem...

... nisam BiH ni u Abu Simbel zaboravila😉 U Egiptu je bilo fantastično😊




Noviji postovi | Stariji postovi

Dead Poets Society

.


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
485677

Powered by Blogger.ba