Hey, hey, my, my R´n´R can never die

Život je kurva i na kraju opet umreš.

09.05.2019.

Nema...

... ništa novo, hajd ćao.


21.04.2019.

Blago budalama.

Znam ja vamo jednu, stane ispred ogledala, pita se jel normalna, kaže nisam i krene dalje🤪



15.04.2019.

Poneke muške oči.

Ne vjerujte nikada muškarcu sa previše blistavim očima. Moglo bi biti Sunce koje zrači kroz njegov prazni mozak.

13.04.2019.

San o boljem svijetu

Ljudi ne vide.


Ima jedan lik, vozi se samnom, često, zadnjih 16 godina u busu, nema ni jednog stopala, hoda poguren na protezama i štakama.
Nije uvijek nasmijan, al većinom je možda odvaljen, pa kad se nasmije od srca mu smijeh i vedrina iz očiju.
Vidim ga u centru kako prosi bez proteza, svaki put ostavim neki Euro.
A nikad me do sad inače nije pitao imam li jedan Cent za njega.

Neki dan, stojim na stanici.
Ide žena meni.
Vidim nije dobra.
I pravac meni u facu:"Imaš li 2 Eura"?
Prepala me, ja iz topa, NEMAM!
Zahvali se i ode.
Ja gledam za njom, prepala se u momentu same sebe i kontam u sebi koji ti je bolan klinac i ja za njom, ev rekoh.
Ona se meni zahvaljuje.


Neka dva primjera.

Nisam sigurno Majka Tereza i znam da ne mogu promjeniti ovaj svijet i svima pomoći, al srce mi se hoće da raspadne u milion komada kad pomislim da ni on ni ona nisu u ovom životu, sticajem okolnosti, imali bilo kakve sreće.
I onda biti grub?
Ja ne mogu.
Neda mi savjest.

Nije to ni sadaka, jer reče davno ovdje jedan poznat bloger koji već dugo nije tu da: "SADAKA IS DEAD"

Nije sadaka dati samo iz sažaljenja.
Sadaka mora biti iz srca kad ti prorade moždane vijuge i da je ovaj život nepredvidljiv i da nikad ne znaš šta te može sutra poklopiti, a da ne znaš šta te snađe, pa ostaneš, bez nogu, bez pameti, bez svega.
A slabo će koja država stati iza tebe.

Pouka priče.

Nismo ni svjesni koliko smo sretni dok možemo sebi i zaraditi i imati krov nad glavom.
Nismo ni svjesni koliko smo sretni da imamo zdravlje, kolko tolko, a previše brzo zaboravimo.
Jebeš sve probleme, svaki se da riješiti.
Sa tugama je teško, trebaju se preraditi.
Vrijeme ne liječi, vrijeme samo zamladi.

Zato budite dobri ljudi, nemojte sebi dozvoliti da se kajete da nekog niste SITNICOM usrećili.
Sve će ovo proći za par dugometražnih sekundi.
Al nek vam duša ostane čista i ljubav da vam svijetli iz očiju, dok sjaja ima.
10.04.2019.

Brum, brum, brum u glavi

05.04.2019.

Ojha

Ode opet Senorita Bandida, opet.



02.04.2019.

Egypt

Odoh u Egipat u Septembru. 7 dana putovanje brodom rijekom Nil, 7 dana odmora na plaži crvenog mora. Paaa, radujem se i sretna sam. Oduvijek sam želila ovako nešto. Još ako me zaruči 😝😝😝😝







30.03.2019.

11

Blue jeans, white shirt
Walked into the room you know you made my eyes burn
It was like, James Dean, for sure
You're so fresh to death & sick as cancer
You were sorta punk rock, I grew up on hip hop
But you fit me better than my favourite sweater and I know
That love is mean, and love hurts
But I still remember that day we met in December, oh baby!

I will love you till the end of time
I would wait a million years
Promise you'll remember that you're mine
Baby can you see through the tears?
Love you more than those bitches before
Say you'll remember, oh baby, say you'll remember, oh baby, ooh
I will love you till the end of tim
Big dreams, gangsta
Said you had to leave to start your life over
I was like - no please, stay here,
We don't need no money, we can make it all work
But he headed out on Sunday, said he'd come home Monday
I stayed up waitin', anticipatin' and pacin'
But he was chasing paper
Caught up in the game - that was the last I heard

I will love you till the end of time
I would wait a milion years
Promise you'll remember that you're mine
Baby can you see through the tears?
Love you more than those bitches before
Say you'll remember, oh baby, say you'll remember, oh baby, ooh
I will love you till the end of time

You went out every night
And baby that's alright
I told you that no matter what you did I'd be by your side
'Cause I'mma ride or die
Whether you fail or fly
Well, shit, at least you tried
But when you walked out that door a piece of me died
I told you I wanted more, but that's not what I had in mind
I just want it like before
We were dancin' all night
Then they took you away, stole you out of my life
You just need to remember…

I will love you till the end of time
I would wait a million years
Promise you'll remember that you're mine
Baby can you see through the tears?
Love you more than those bitches before
Say you'll remember, oh baby, say you'll remember, oh baby, ooh

I will love you till the end of time



25.03.2019.

Proljeće 2019.

Ja i ovo proljeće ove godine se kolebamo baš oko svega.
Nemamo pojma šta učiniti, o čemu razmišljati.

Razbucalo me na sve strane, u mislima hiljadu niti proljeća i radosti i sjećanja i tuga, pa sad vagam bez prestanka.
Al et, ja ko ja, stari prosjak za sekunde lijepih riječi od ljudi, osmijeha na licu i pitomog pogleda u očima.

Proljeće mi dođe ko obnova, al ovog nemam više maltera da malterišem.
Mogla bih kupiti novi malter, nije da nemam od čega, al neću da forsiram, jer vidim da mi svako novo proljeće provuče po jednu hinjsku.
A toliko ga volim.
I volila sam ga oduvijek.

Pitam se onako često, teoretski i povremeno čemu je svrha u ovako lošem svijetu, gdje je odgovor?

Ovom proljeću poklanjam zaista od srca ovu pjesmu, pa nek mi ubrizgaš u vene svo ovo zemaljsko cvijeće što cvjeta u proljeće na čitavoj Zemlji da imam još snage biti uz tebe tu i iduće godine kad odlučiš da se probudiš.

Auuuuuuuuuu, curo, dobro mi jebeš još ovaj jedan živac kojeg imam!


17.03.2019.

...

Kad smo bili djeca išli smo se kupati na rijeku i pecati ribu.
Uvijek sam se bojala rijeka, ali ove nikad nisam, tako da je ostala jedina rijeka u kojoj sam se ikad u životu kupala.
Volila sam otići u njihov kraj i bilo je uvijek prijatno i lijepo.
Ljeti i zimi.
Trčali smo niz livade, zezali bi krave s tim što bi pokušavali zaditi cvjetić među rogove, a onda bi dobili po prstima.
Volili smo skakati kroz sijeno na tavanu štale ili se skrivati od roditelja i zezati ih iza ćoška.
Zimi smo se grudvali, tako eto kako to djeca imaju običaj.
Znali smo se od rođenja i bio mi je brat kojeg nisam imala.

Nakon rata sve je bilo pomalo drugačije, jer su se putevi razišli.
Odrasli smo i viđali smo se bar jednom godišnje.
Uvijek mi je bio drag taj momak, bio je tako poseban i fin.

Al eto, desilo se nešto što nije mogao prebroditi i digao je ruku na sebe, što nikad neću moći zaboraviti...
Ostala je gorka istina i velika tuga i bol u srcu svih nas koji smo ga poznavali.

Opet ću ići u njegov kraj, prolazit ću pored prazne kuće, pa onda dalje preko mosta i gledat ću u rijeku u kojoj smo se kupali kad smo bili djeca...

1975-2019 Brate moj, nedostajat ćeš vječno.





Noviji postovi | Stariji postovi

Hey, hey, my, my R´n´R can never die

.


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
460143

Powered by Blogger.ba