20 godina

Koja sam ja budala bila da sam prije tacno 20 godina na onaj jebeni 27.April.1991 mislila da ce biti sve onako kako zamisljam.

Za 20 godina.

Rekose piksla,ma prodje 20 godina dok si reko i piksla i keks zajedno,al nista nije bilo onako kako se mislilo da ce biti.

Mati mi je rekla da ne smijem da kunem nikad,nikog i nista,ali ja sam uspjela da prokunem taj dan i odlucila da ga izbrisem iz kompletne memorije,evo sad upravo danas u ovom trenutku nakon 20 godina.Poslednji oprostaj za jednu citavu vjecnost.

Doduse,rascistila sam ja bila s tim,al ko neki bumerang,puklo me tacno u glavu i krivo mi je sto je to tako.

Krivo mi je da sam toliko uspjela da promasim u razmisljanju,da sam uspjela toliko da zavaram sebe i krivo mi je sto nije niko postojao da me u tom casu razdrma i vrati iz tog nekog transa prepunog iluzije u kojeg sam bila pala tad.

Potrosila sam toliko energije na sve to,neznajuci koju je svrhu imalo u zivotu.

Nije uopste imalo nikakve svrhe,nikakve!

Sta mi je sve to trebalo da sam vise od pola svog zivota mislila na to?

Sama bi se od muke i huje sad samarala,kosu cupala sa glave,al oke evo prolazi me polako,smirujem zivce,lakse disem,brojim do tri…1…2…3

Kad pogledam u nazad samo jedno znam.

Ne lazem kada kazem da ne boli vise i da nikad vise nece boljeti ,jer ja to znam.

To su rane koje su uspjele neznam kako da zamlade.

Sve ce to mila moja prekriti ruzmarin,snjegovi i sas.

Bez obzira,uspjela sam praviti od sebe svo to vrijeme budaletinu(zivila ja) i posto znam kako je to vracam se tom datumu prije nego sto cu skrenuti na onom raskrscu na pogresan put.

Greske su tu da bi se ispravljale.Napravit cu od njih ono najbolje od sad.

Ovog trenutka cu pokopati ovih 20 godina iluzije i neka pocivaju u miru.

 

U picku materinu,niko covjeka nezna vise zajebati nego on sam sebe!

Senorita Bandida
... siempre hay esperanza...

3 komentara

Komentariši