Eto moj hadzo dogurao si konacno do onoga sto si oduvjek naslucivao.
Bio si u pravu kad si rekao ljetos da se nikad vise necemo vidjeti.
Bio si dugo godina dio mog zivota i prozivili smo nesto skupa sto drugi nikad nece moci razumjeti.
Samo ja i ti.
Onako kako smo uvjek govorili.Samo ja i ti.
Uopste neznam kako cu zalijeciti ovu ranu. Znali smo vec odavno da nemamo zajednicke buducnosti i da cemo doci kad tad do onog puta koji se racva.Onog putica o kojem smo pricali nekad.
Falila nam je uvjek ona gumica sto brise ruzne trenutke u zivotu da isbrisemo ono sto nije u zivotu valjalo, ono sto smo grijesili.
Ali sta da ja radim sada bez one jebene gumice sto brise sve i da izbrisem tvoju iznenadnu smrt.
Hvala ti da si dosao u moj zivot i spasio me kao niko sto nije, a to kako nek ostane nasa tajna.
Neka si na kraju mahalasima pokazao da nisi umro od droge kako su drugi svi ocekivali da bi mogli za tobom reci:" eno ga rokno se"!!!
Ostao si do samog kraja covjek i dostojan sebi iako su ti bili okacili zvono da ga nosis na ledjima za tatine i guzonjine sinove, da se uvjek moze na tebe sve u carsiji svaliti i da niko nikad nije kriv samo ti Kostro.
Falit ces mi citav moj zivot, falit ces mi dok disem, dok sam ziva dok se budim i spavam i svaki put kad pomislim na tebe nosit cu u srcu pored lijepih trenutaka i onu neopisivu gorcinu za koju smo znali samo ja i ti i nikad niko drugi vise.
Doci cu ti na mezar i proucit cu ti Fatihu, onako kako i trazio od mene, ali nikad te necu pustiti da odes od mene.
Uvjek ces treperiti tu negdje i bit ces za mene svjetlost na kraju tunela u nadi dok te ponovo ne sretnem.
Bas onako kako si i ti govorio za mene dok si bio ziv.
Pocivaj u miru moj najdrazi druze.
Pocivaj u vjecnom miru moj hadzo Kostro.
Sve ti iskreno halalim.
Tvoja Mrvica.
I neka si ovo napisala…grlim te puno…
Svijet je zaista mali!!!!
Svijet je zaista mali, mozda cak manji od makovog zrna.