Hey, hey, my, my R´n´R can never die

17.03.2019.

...

Kad smo bili djeca išli smo se kupati na rijeku i pecati ribu.

Uvijek sam se bojala rijeka, ali ove nikad nisam, tako da je ostala jedina rijeka u kojoj sam se ikad u životu kupala.

Volila sam otići u njihov kraj i bilo je uvijek prijatno i lijepo.

Ljeti i zimi.

Trčali smo niz livade, zezali bi krave s tim što bi pokušavali zaditi cvjetić među rogove, a onda bi dobili po prstima.

Volili smo skakati kroz sijeno na tavanu štale ili se skrivati od roditelja i zezati ih iza ćoška.

Zimi smo se grudvali, tako eto kako to djeca imaju običaj.

Znali smo se od rođenja i bio mi je brat kojeg nisam imala.

Nakon rata sve je bilo pomalo drugačije, jer su se putevi razišli.

Odrasli smo i viđali smo se bar jednom godišnje.

Uvijek mi je bio drag taj momak, bio je tako poseban i fin.

Al eto, desilo se nešto što nije mogao prebroditi i digao je ruku na sebe, što nikad neću moći zaboraviti...

Ostala je gorka istina i velika tuga i bol u srcu svih nas koji smo ga poznavali.

Opet ću ići u njegov kraj, prolazit ću pored prazne kuće, pa onda dalje preko mosta i gledat ću u rijeku u kojoj smo se kupali kad smo bili djeca...

1975-2019 Brate moj, nedostajat ćeš vječno.

Objavio/la SenoritaBandida u 10:25, 7 komentar(a), print, #

05.03.2019.

To je to

Ne možeš vrani i njenom jutarnjem graktanju u 5 ujutro objasniti jutarnji pjev ptice.

A tako i ja.

Ne mogu se objasniti nekome ko me ne razumije.

A iskreno, neću pokušati nikad više.

Pa sad, svejedno mi je ko me vidi ko jutarnju vranu koja grakće ili jutarnju pticu koja pjeva.

Tu na kraju slavlja, sjetit će se me samo dobri prijatelji.

JA.

Objavio/la SenoritaBandida u 21:00, 7 komentar(a), print, #

01.03.2019.

Hahaha

Ovo ti je reći dobar jaran😃

Objavio/la SenoritaBandida u 18:54, 0 komentar(a), print, #

25.02.2019.

Kakav je ovaj ponedeljak?

Dođem, izblamiram se i odem. Na um mi palo, liči mi na mene. Inače sam toliko nenaspavana da nemam riječi za ovo stanje. Al ok, još dišem.

Objavio/la SenoritaBandida u 09:11, 0 komentar(a), print, #

23.02.2019.

18. Februar - 22 Februar CRKNI BRE! R.I.P Neponovilo se!

Poznajete li onaj film Alien sa Sigourney Weaver?

Da! OK!

Ove sedmice sam poželila jedno 500 puta da budem onaj Alien i da pljucam po ljudima onu kiselinu.

Poželila sam da imam onu dodatnu vilicu pa samo da usta otvorim a da ona vilica iskoči i da nekome odgrizem nos, nekome uho, nekome i čitavu glavu, nogu, ruku, svejedno šta, nekome srce da isčupam.

Ova sedmica mi je jebala sav spisak.

U tolikom sam stresu bila, svaki dan mi je sjedilo neko sranje za vratom.

Uopšte više ne znam gdje glavom udaram i sa kakvim sam idiotima imala posla, uspjela sam se čak posvađati i sa policijom, a nisam kriva ni sekunde.

Dolazilo mi je na trenutke da počnem na glas plakati od muke.

Utrnuo mi je mozak. Treba mi 10 dana da se oporavim od ovih 5, ma šta 10, najmanje 15!

Sad kad kući dođem napravit ću sebi merak nad meracima i jebe mi se i za komšije i za sve ostalo, nek se tresu prozori od muzike i nek mi rascopa i ovo malo mozga što je još ostalo i iz kojeg se puši ko iz znate čega!

I klinac moj što ću se odmoriti za vikend, čekaju me dva slobodna dana koja su krcata do plafona.

Ako slučajno riknem da znate da nisam mogla podnijeti sav ovaj stres trenutni!

(Post je napisan sinoć oko 21, kad sam došla kući nisam imala snage laptop da upalim kamo li šta više)

Al eto, bi mi ipak dobro

Hodi da te teta zagrli

Objavio/la SenoritaBandida u 09:15, 2 komentar(a), print, #

07.02.2019.

Grejpfrut

Kljukam se grejpfrutom trenutno i vratila sam se iz mrtvih. Srdačno mogu preporučiti, sok od 3 grejpa i jedan limun, kiselo ubi Bože, al saspi dole i šuti🤣

Objavio/la SenoritaBandida u 13:08, 9 komentar(a), print, #

04.02.2019.

Dva dana, 17 km pod nogama, loooodilo grad, loooodilo izložba

Bila sam na izložbi Pink Floyda, ispale mi oči. Bila sam u Amsterdamu dan poslije, super mi bilo, još sam pod utiskom iako me noge bole momački, jer moj pješaker nije navikao ovoliko da hoda🤣 Mah, prešla bih još ovoliko kilometara da sam znala da me čeka negdje karta Josipe Lisac za koncert u Amsterdamu tog dana. Reci jebi ga i hajd dalje. Ps. Imam oko 300 fotki, al mrsko mi ih dizati na blog 🤣

Objavio/la SenoritaBandida u 11:57, 9 komentar(a), print, #

30.01.2019.

Snijeg sipa...

... Ja kod frizera i kontam, hajde ba na nulu ko ga zašto.

Objavio/la SenoritaBandida u 12:03, 12 komentar(a), print, #

29.01.2019.

Najbolja predstava grupe Azre.Ko su ovi zlatni momci?

Objavio/la SenoritaBandida u 04:49, 9 komentar(a), print, #

29.01.2019.

O pjesmama.

Probudim se jutros, odnosno, jučer ujutro i sjetim se Atomaca.

Pjesme "Djevojka broj 8"

I pjevušim je tako cijeli jebeni perfektni dan i jednostavno skontam da je to moja sudbonosna pjesma posmatrajući video i pokojnog Đosera u busu.

Nenormalno me svojom gestom podsjetio na mene.

Jede u busu, čita novine, pije i pjeva.

Fali još samo cigarešina i djevojka sa brojem 8 u očima.

Pjesma nastala 1978, a kad bi zvijezde mogle pričati, nastala je, ja mislim i godinu prije.

Furka; voziš, a vidiš propast.JBGA!

Ma to neki moji vilenjaci u glavi.

Isto ko onda kad sam uz Saxon na koncertu mlatila glavom sat i nešto i drugo jutro se probudila i pitala se što me toliko bole vrat i glava, dok nisam počela slagati kockice u glavi i govorit sebi u sebi:

"Tito i Jagodo, koji si ti manijak i 100 budaletina što ih nosiš u sebi"

Pa neke, meni je baš nekako nice.

Svaki dan.

Pa ti budi pametan kad dijeliš prostor sa takvima.

Ko što vele i pametan bi poludio.

Objavio/la SenoritaBandida u 01:53, 0 komentar(a), print, #

Stariji postovi