Život je kurva i na kraju opet umreš.
I samo se osmjehneš.
10.04.2021.
Definitivno, crno zlato!
Mogla bih satima prevrtati i slušati ploče, baš me opušta. Krenula sam redom pa dokle stignem, malo ih očistim, cover im sredim ako se odrcao i baš mi je mega opet slušati ploče. Dakle, ako ko ima domaćih na prodaju, ev me✌🏻
Ma znaš ona sretnija proljeća, bez pahulja, koja su bila puna Sunca, radosti, putovanja bez straha... Tamo gdje se bude jorgovani i behar trešnje.
Tamo gdje duša je osjećala unutarnji mir i gdje ništa nije bilo stakleno i nije se moglo svakog momenta razbiti.
Kakav je ovo danas dan?
Nestvaran, kao da nosi sve tuge čitave godine do onog završetka Novembra, kao da čuči iza ćoška i čeka da te pogodi i da padneš prvo na koljena, pa onda tresneš cijelim tijelom do deset ispod nule... i gledaš sa dna na nemirnu površinu beskrajnih misli tog svog jednog života.
Eh, to je ta legenda iz BiH. Ja je sebi ukrala iz BiH, jer je bila ničija. I odnijela je u Dojčeland. Pošto mačka živi u Njemačkoj, malko se ko folira, inače je fina. Ev vidite i moju orhideju, nešto mi idu od ruke.
Pa dobro et, završila sam što sam imala u planu, umorila sam se, danas odmaram, sutra opet za poslom i tako.
Proljeće je došlo, ja sam se zaljubila, ne pitajte u koga🤣jer se radi o mojoj sobi koju sam juče u cugu ofarbala. Koja sam ja Wonder Woman🙃