Dead Poets Society

17.11.2019.

Edfu i Esna

07.09.2019

Nakon što smo nekad u noći došli u Edfu mnogobrojni gosti su sjedili na palubi i posmatrali dešavanja sa broda.

Bile su 4 svadbe.

Eh, treba da vidite ta veselja i buku.

Nisam imala kad da slikam, upoznala sam na brodu gospođu iz Beograda pa sam se zabavila razgovorom.

Što se jela tiče, vrlo ukusno i puno je ekzotičnih kombinacija. Sviđa mi se.

Kasno se zaspalo tu noć, prvi put da se ne rani nigdje, juhu!

Brod je krenuo nekad rano prema gradu Esna gdje imamo jedan mini izlet.

Ujutro sam vrijeme iskoristila da odem do kapetana i smjela sam sjesti na njegovo mjesto, slikati se i voziti brod, hehe, naravno samo na kratko.

Oko 10.30 smo bili u Esna i do hrama se prolazi kroz bazar pa do Chnum Temple.

Zanimljiv hram.

Ima još dosta orginal boje i uklesane horoskopske znakove na mjestima plafona.

U poslijepodnevne sate smo opet stigli u Luxor i ostajemo tu dva i po dana.

Oko 16 smo imali vožnju fijakerom kroz grad.

Eh pa stvarno, ono se ne može riječima opisati.

Grad kao grad ništa posebno, dosta prljavo, nažalost, ali ta vožnja je bila luda skroz na skroz, auta, motori na kojima se voze po četiri osobe, fijakeri i nema sudara.

Znači sve je totalno uhodano.

Ulice prepune ljudi i svugdje trgovine ili štandovi sa voćem, povrćem.

Malac sa kojim smo se vozili se zove Ali, a njegova kobila Lady GaGa 🤣

Bilo mi je žao Lady Gage, mršava je pravo, ako ikad više dođem ovdje vožnju fijakerom ću izostaviti.

Navečer je bila trbušna plesačica na brodu koja me i nije baš oduševila, ali derviš jeste i te kako.

Sve u svemu još jedan jako ispunjen dan!

Objavio/la SenoritaBandida u 17:28, 1 komentar(a), print, #

31.10.2019.

Abu Simbel

O6.Septembar.2019

Novi dan je počeo vekerom u 2.45!

Da, dobro ste pročitali.

U 3.30 bus kreće kroz pustinju do cilja.

Naporno je, ali navikne se čovjek na ovu vrstu umora.

Ako želiš nešto da vidiš ustaneš i u 2.45 u svom dugočekanom odmoru.

Izlazeći iz Assuana, skrene se desno i onda voziš 270 - 280 km samo pravo kroz pustinju.

Negdje oko 5.40 je bila pauza, u sred pustinje opet jedan bar, restoran, sam samcat.

Bila sam prijatno iznenađena.

Izlazak Sunca u toj ravnici pijeska, sam taj objekat tako jednostavan bez vrata, bez prozora i pas zvani Tusca sa kojim sam odmah sklopila prijateljstvo.

Definitivno ga neću zaboraviti.

Crni pas, sa umiljatim očima iz kojih je zračila dobra duša.

Nakon pauze daljna vožna do Abu Simbel.

Došli smo busom tu oko 7.20

Sunce je već pržilo.

Čini mi se da je danas bio najtopliji dan.

I onda oduševljenje ugledajući hram od Ramsesa II.

Ramses II. je bio izgleda neki zafrkan lik, dugo je živio, gradio po Egiptu, imao puno, puno žena i djece.

Ipak je pored svog poznatog hrama u Abu Simbel izgradio hram svojoj najdražoj ženi Nefertari.

Bilo je divno biti tu, djelovalo je kao u nekom polu snu, ta ogromna građevina, pustinjska toplina, i što je pravo interesantno, nekada u šezdesetim ovaj čitav hram je bio isječen na komade i kompletan je prenešen sa jednog mjesta na drugo, jer da nije bio bi sad pod vodom! Naravno, našla se firma za tog posla iz Njemačke, poznata Hochtief firma koja je taj čitav moćni hram uspjela za 4 godine da pomjeri sa jednog mjesta na drugo. Ludnica!

(Ps. Isto se desilo i sa Isis hramom u Assuanu)

Evo par fotografija jer uvijek pokaže ono što se neda najbolje riječima opisati❤️

Po povratku brod se okrenuo u Assuanu i krenuo prema Edfu gdje će prenoćiti. Napravio je mali stop u predvečernje sate u Kom Ombu gdje sam sa Sobek Tempel popila oproštajnu kafu. 🙂

Fatamorgana

Objavio/la SenoritaBandida u 09:13, 2 komentar(a), print, #

15.10.2019.

The Pearl of Egypt 🏛️

05.Septembar.2019

Buđenje u Assuanu u 5.30, jer će dan biti ispunjen raznim izletima. Polazak u 6 ujutro i prvi izlet je na poznatu branu u Assuanu koja je izgrađena između 1960 i 1970, daljne informacije možete naći na Google ukoliko vas zanima.

(U jezeru Naser živi oko 30 hiljada krokodila, čisto informativno)

Ovdje Sunce izlazi oko 5.45 i to vrlo brzo, tako da je od izlaska Sunca do zalaska čitav dan jako toplo, ali je to već poznato za Afriku.

Od Naser jezera smo krenuli busom do drugog izleta.

Philae Temple.

Hram je na ostrvu, tako da ima pristup samo čamcem.

Odlično mi se ovo čini.

I prvo što me tu dočekalo su bile mačke🙂

Ogromna sreća na licu, konačno mačka na vidiku.

Izgledaju lijepe, ali su baš puno mršave.

Umiljate su, daju se maziti i znaju pozirati.

Sviđa mi se Philae Temple.

Djeluje mi jako magično.

Posvećen je boginji Isis, a ona mi je najdraža u egipatskoj mitologiji.

Bila je božica plodnosti i zdravlja, a ja volim uz to dodati i ljubavi.

Svaki njen uklesani lik u hramu nažalost više ne postoji... (ukoliko vas zanima priča o Isis i njenom hramu zamolite Google da vam ispriča)

Želila sam ostati još dugo tu, diviti se toj ljepoti, ali nažalost, previše je turista i nemoguće je.

Nakon toga je slijedio izlet broj tri.

Prvo busom nazad u grad, a zatim smo se ukrcali u feluke, male, duge i uske jedrilice sa veslima.

Jedrilo ih je jako puno tu u Assuanu.

Krenuvši od obale pratili su nas dječaci na daskama za surfanje pjevajući pjesmice.

To mi je bilo jakooo simpatično.

Svidjelo mi se, baš je bilo opuštajuće i vjetar koji je pirio kroz kosu i po licu je davao svemu tome poseban štimung.

Zatim povratak na brod, dobar ručak, mini pauza na palubi, opet mali brodić i plovidba do nubijskog sela.

Držala sam malog krokodila u rukama, simpa je, al je nekakav hladan i krut, pa su mi po tom pitanju zmije ljepše za ruke🤣

Nubijci su etničke manjine u Egiptu.

Na putu do tog sela mnogo vrsta ptica, naljepši mi je bio Ibis.

A najinteresantnije mi je bilo vidjeti kako se vodeni bivol izvalio u vodu i fino se odmara😄

Ah, volim ovaj Nil

Objavio/la SenoritaBandida u 22:06, 6 komentar(a), print, #

14.10.2019.

Prvo buđenje na rijeci Nil.

04.Septembar.2019

Čitavu noć brod je plovio krenuvši od Luxora i sledeći stop će biti Kom Ombo.

Zaspala sam vrlo brzo, jer sam bila jako umorna, tako da nisam ni primjetila plovidbu.

Probudila sam se u 7.15 i prvo što je bilo otišla sam do velikog prozora kabine i odgrnula zavjesu zamračene prostorije. Sada tek vjerujem da sam tu.

Predivan prizor mnogobrojnih palmi i zelenila.

Rijeka je priličito široka, ali djeluje veoma mirno, tako da tu mirnoću prenosi na čitav brod.

Ponekad se samo osjete vibracije, predpostavljam da su od rada motora broda.

Iza obilnog zelenila uz rijeku vide se daleka brda, a iza tih brda je opet pustinja.

Čini mi se da se život ove zemlje, sjatio uz ovu rijeku.

Ne znam na koji najobičniji način da vam opišem mnogobrojne pašnjake na obalama ili mi više liče na neka poluostrva koja se odjedanput pojave tu na rijeci.

Mnogo krava, konja, ovaca, koza, magaraca su tu na ispaši.

Koliko vidim, ljudi iz ovih zavičaja koji žive tu plove svakodnevno na svojim malim čamcima, možda love ribu ili im služi za transport.

Ponekad naiđemo na neki manji gradić ili selo i čuje se vriska djece koja se tu igraju lopte.

Vrlo često se čuje Ezan, jer ima vrlo puno džamija na obalama.

Gradići izgledaju neobično, većinom su kuće skučene jedna uz drugu i ravne su, nemaju krov. Mnoge od njih su boje pijeska, a mnoge su i u žarkim bojama.

Jako lijepo je gledati u jata prica koja lete uz rijeku, djeluju veoma svijetlo i opuštajuće.

Predvečerje.

Prvi izlet u Kom Ombo.

Obilazak prvog hrama, takozvanog Sobek Temple. Pored je i muzej mumificiranih krokodila. Na putu do broda sam prvi put vidjela čovjeka sa kobrama, to mi je bilo tako cool!

Neću vam više pričati, nek vam ispriča ovih par fotografija😉

21.40 stigli smo u Assuan.

Zahvalna sam da smijem sve ovo vidjeti u životu.

Sasvim drugi svijet od onog kojeg sam dosad vidjela.

Oduševljena sam.

Sobek Temple /Kom Ombo

Objavio/la SenoritaBandida u 15:18, 15 komentar(a), print, #

13.10.2019.

Egipat 2019

Zamolio me drug Niki da napišem koju riječ o Egiptu i sad kad se ja nakačim bit će čitava serija😆

Pošto sam ja onak ko fol pametna, ja sam zabilježila svaki dan pomalo u Memories i sad ću samo prenositi na blog uz koju fotku.

03.Septembar.2019

Prvi utisci o Egiptu.

Nakon što je avion kasnio dva i po sata, oko 16 sati je konačno sletio u Marsa Alam. Pomalo iznervirana, izašla sam iz aviona u jako topao vazduh, sva sreća, popraćen vjetrom.

Upravo se vozimo iz Marsa Alam do Luxora i treba preći 380 km ovim busom i ovom cestom.

Kako pored obale crvenog mora tako i kroz monotonu golet od pijeska, napuštenih ruševina, nezavršenih velikih zgrada.

Tu i tamo na nekom rubu stoje psi ili se igraju djeca ispred zgrada, njih nekoliko koji vozaju neka stara kolica.

Ovdje izgleda djeca nisu zaboravila biti djeca.

Cesta je jako cimava i priličito krivudava.

Naš M-17 je premija!

I sve što vidiš sve je nekako u istoj boji. Boje pijeska.

Ponekad odnekud živne poneko drvo, palma ili žbun cvijeća, pa prijatno iznenadi. Između neka dva manja mjesta stajalo je nekoliko kamila i konja, šta su tu radili ne bih vam znala reći.

Saobraćajni znakovi pored puta su vam na arapskom, ali i tako vam ne bih preporučila voziti ovdje.

Oko 18 sati je Sunce već zašlo iza okolnih brdašca i ostavilo je narandžasto rumenu boju u odsjaju.

Noć se spustila veoma brzo u okoliš, pa je ta vožnja postala duga, ali popraćena svjetlucanjem bezbroj zvijezda.

Negdje u samoj pustinji skrenuli smo u neki restoran na jelo i piće, prvo jelo ovog dana oko 19.30 jer u avionu nisu nudili ništa, živa istina. Gledam onu punu tacnu nekog različitog jela.

Nepoznato mi, ali nije mu loš okus.

Začini čuda čine.

Dobro došli u orijent!

Ispred restorana naravno mnogo suvenira za kupiti, a prodavači su se voljni cenkati.

Uspjela sam vidjeti jednu macu, ali je nisam mogla uslikati, sakrila se ispod stola, ali sam zato uslikala gospodina geka i to nigdje drugo nego u ženskom toaletu na zidu.

Sva sreća pa se ne bojim inače bi bilo dreke.

Bilo mi do šege pa sam ga pokazala dvjema curama koje su brzim korakom odjurile, ko fol uplašile se, a meni smiješno, geko kako stoji ne miče se ni sekunde.

Krenuvši dalje od tog jednostavnog pustinjskog restorana počeli su neki check pointovi.

Stoje vojnici sa puškama, nadgledaju.

Nalazimo se u opasnoj zemlji?

Ne znam, ne osjećam strah, zanimljivo je cimati se kroz egipatsku pustoš ev u 22 sata i još nije cilj.

Prošli smo maločas kroz grad Qina, zanimljivo.

Nikakav poseban grad, smiješno mi bilo da ljudi ovdje u po grada jašu magarce, et izađu naveče na živom biciklu🤣

Uslikala sam u prolazu poznatu džamiju grada koja je stara oko 800 godina. Tako veli vozač Mohammad.(Ovdje se haman svaki drugi čovjek tako zove.) Ako on ne laže, ne lažem ni ja.

I dobro, pošto sam budna već od 3 i putujemo ev više od 18 sati, popušta me inspiracija, želim još samo da dođemo do cilja i check in na brod i to će biti prva noć u mom životu da sam spavala na rijeci.

Pa dobro, neka to onda bude Nil ❤️

Objavio/la SenoritaBandida u 14:42, 11 komentar(a), print, #

11.10.2019.

Vrijeme je za Hard Rock!

Udri Mujo u šargiju, ne žali je!

Objavio/la SenoritaBandida u 15:27, 0 komentar(a), print, #

07.10.2019.

Krila i co.

"Kako se postaje leptir? Morate željeti letjeti toliko jako, da ste spremni odreći se svog postojanja kao gusjenice." E sad, koliko je istine u tome ne znam vam reći, ali mi se čini da nije toliko ni lažna ova izreka. Ja sam ti tu negdje između, još nisam spremna za let, a da ostanem gusjenica ni to mi ne paše, tako da vam mogu reći da je neodlučnost veoma ružna stvar!

Objavio/la SenoritaBandida u 07:08, 6 komentar(a), print, #

Stariji postovi