Odrastanje
Slušam ženu jučer priča sa sinčićem.
Kaže ako ga danas opet dječak šutne nogom da mu ne vraća već da ide učiteljici.
Hajd rekoh, dobro.
Ja svoju kćerku nisam tako učila.
Uvijek sam joj govorila ne rugaj se drugoj djeci, ne započinji svađu, ne tuci nikoga, al vala kad te neko hoće da šuta i da te tuče, brani se i nemoj da budeš žrtva.
Slobodno vrati.
Vi sad mislite šta hoćete, al kad mi se radi o djetetu tu mogu, ako hoću, postati veliki zloćo. Meni neko dijete šutat, eh neće vala.
A osim toga, vidim da nije bilo pogrešno, jer kao osoba u koju odrasta vrlo dobro razlikuje dobre i loše ljude, a to je velika stvar u životu.
Zanima me mišljenje kakve bi vi mame bile ili kakve ste vi mame?
Kao ova teta na početku ili kao ja?
